Pred rastavom braka

Pred rastavom braka

Muškarac star 32 godine, dan prije dolaska razveo se sa suprugom. Došao je žalostan, obeshrabren, očajan. Ima trogodišnje dijete koje silno voli, a voli i svoju suprugu i želi da mu se vrati.
Na hagioterapiju je došao jer želi sebe promjeniti, želi biti bolji. U određenim situacijama postaje agresivan i bijesan. Zbog toga su njegovoj ženi savjetovali da ga ostavi.
Jednom je napao oca, tada su javili policiji i proveo je nek vrijeme u zatvoru. Tamo je cijelo vrijeme proplakao.
Iz kratkog upitnika saznajem da je otac bio alkoholičar (sad je jako bolestan). Bio je nervozan, stalno mu je prigovarao, tukao ga i nikada ga u životu ni za što nije pohvalio. Tako je hagiopacijent vidio svoju prošlost.
Zbog manjka ljubavi i vrednovanja, on se formirao u osobu s nedostatkom povjerenja i sigurnosti, osobu punu konflikata, ali i u osobu koja zbog toga nosi u sebi krivicu.
Prvo sam mu dala do znanja da je sam njegov dolazak i želja za promjenom, nesto najljepše, nešto što dokazuje da u njemu ima puno dobrote i plemenitosti, da je on krasno stvorene koje je samo zbog okolnosti u kojima se našao (nesređena obitelj), postao takav kakav jest.
Objasnila sam mu kako nas u stvari formira naša okolina, ono što proživljavamo upisuje se u naše gene i to postaje naša stvarnost, to nas određuje. Nedostatak ljubavi, stalno prigovaranje i omalovažavanje, protivi se zakonitosti naše duhovne dimenzije i zbog toga u nama nastaju konflikti koji onda u određenim situacijama izlaze iz čovjeka u obliku bijesa, srdžbe, želje za osvetom, a što je u stvari vapaj ranjene duše. Sve reakcije takvog čovjeka su samo bunt i želja da ga se sagleda u drugom kontekstu, u kontekstu dobrote koja je u njemu potisnuta i vapi za tim da ju se prepozna i kao takvu prihvati.
Govorila sam mu kako je važno gledati sebe kao osobu, jedinstvenu i originalnu, unikat svoga stvoritelja. Ne u sebi gledati ono zlo koje me obuzelo i stvorilo takvim kakav sam sada. Ja sam u mojim dubinama dobar, jednak svima drugima, nisam ni malo gori od njih. Takav sam samo iz određenih razloga i sada kada sam toga svjestan, mogu se toga osloboditi i promjeniti.
Pošto je on donio odluku da se promjeni bilo je važno unijeti ljubav u te ranjene prostore. Svaki dan je trebao razmišljati: Tko sam ja?, Čiji sam?, Tko je mene iz nepostojanja pozvao u život?, Moj Stvoritelj je ljubav i dobrota. On me ne može ne ljubiti, niti mi željeti zlo. Ja sam uvijek u Njegovoj ljubavi kada sam i sam okrenut dobru, istini.
-Ja želim biti okrenut toj dobroti i ljubavi.
-Dobro je uvijek jače od zla i ja vjerujem da ono može pobijediti moj bijes, moju srdžbu, moju želju za osvetom.
-Ja već vidim kako se ta dobrota upisuje u moje razorene strance i regenerira ih.
-Ja vjerujem da mogu postati drugi čovjek. To je moj projekt i želim ga ostvariti.
Kako je izjavio da ljubi svoju ženu i da želi natrag svoju obitelj, objasnila sam mu što je to prava ljubav i on se odlučio za nju. U duhu će svojoj ženi i djetetu slati poruke ljubavi i ohrabrenja.
-Ja te ljubim, ne boj se, bit će dobro!
-I Stvoritelj te ljubi, vjeruj, sve će okrenuti na dobro!
Na drugom susretu već se sve promjenilo na bolje. Sam sebe vidi drugačijim čovjekom. Imao je i jedan teški događaj, ali nije reagirao bijesom, već je bio sasvim miran.
Sada je došlo na red opraštanje (u duhu), ponajprije ocu, zatim supruzi i svima ostalima. Shvatio je da ljudi u stvari ne žele biti zli, pa tako ni otac, ni ostali, nego iz određenih razloga, kao što se i njemu dogodilo, to postaju.
Bio je ponosan na sebe, jer je sve izvršavao kako smo se dogovorili i već je vidio rezultate. Kada je došao treći put, radosno je izjavio da je žena povukla rastavu i da želi da opet žive zajedno. Ovaj brak je spašen odlukom za iskrenu i pravu ljubav!

Muškarac 32 godine, Bjelovarski kraj (iz izvještaja Centra)

share