Strah od mraka

Strah od mraka

Praktična vjernica dolazi u Centar za hagioterapiju zbog straha od mraka. Navodi da je ranije spavala samo uz svjetlo, ali također da je strah prisutan od djetinjstva više kao osjećaj da je netko prisutan iza nje, što je u njoj izazivalo nelagodu i jezu. Najveći problem joj je kada je sama u kući, tada je taj osjećaj nečije prisutnosti zakoči i onemogući joj normalan život.
Iz upitnika se saznaje da je hagiopacijetica drugo dijete te obitelji. Otac je pio i bio je grub prema majci. U njezinoj prvoj godini života roditelji su se rastali, a majka se ponovno udala. Očuh je bio ovisnik o alkoholu, bio je nasilan, vikao je na nju, ali je nije nikad tukao. Izvršio je suicid kad je imala deset godina. Oca je upoznala kad je išla u srednju školu, zavoljela ga, no on je ubrzo umro.
Hagioterapijski put do zdravlja se provodio kroz posredovanje spoznaje o temeljima čovjekove egzistencije i duhovnoj dimenziji. Osobu se povezalo s apsolutnim Bitkom, s Njegovom bezuvjetnom ljubavi, kroz podsjećanje da je bezuvjetna ljubav bila u svakom detalju njezinog života. Nastavljeno je s putem povjerenja gdje se osobu učvrstilo u spoznaji da ima Netko tko je voli i od koga može očekivati samo dobro.
Onaj strah od nečije prisutnosti za koji je spoznala da je zapravo strah od očuha se polako gubio i potpuno nestao kada je prikazala sv. Misu za njega. Udana žena, 44. godine. Podravina (podaci iz Centra Virovitica)

share