Čovjek sam laka i uspravna koraka!

Čovjek sam laka i uspravna koraka!

Pomoć u Centru za hagioterapiju zatražio je muškarac srednjih godina. Sam je sebi bio težak, hodao je otežano uz bol u nogama i križima. Kroz dijagnozu je otkriveno da je njegovo duhovno zdravlje bilo u manjku već u ranom djetinjstvu, zbog gruboga roditeljskog okrilja. Otac ga je ponižavao i izrugivao i tu se stvorio manjak dostojanstva te nemogućnost praštanja. Kroz prvi hagioterapijski susret njegov se život zaokrenuo prema dobroti i ljubavi Osobe koja ga je željela, stvorila, obogatila puninom koju, zbog nespoznavanja svoje duhovne dimenzije, još nikada nije bio otkrio. Posredovala mu se ljubav za kojom je dugo u svojim dubinama vapio, pokazalo mu se sve ono na njemu što je dobro i zdravo te se potvrdila njegova vrijednost, koja se očituje već u tome što postoji, što je odvažan i što traži pomoć. Kroz hagioterapiju spoznao je da svoju osobnost, kao ni svoje dostojanstvo, nije dobio od roditelja, već je dostojanstvo svoje osobe primio na dar prilikom začeća od Stvoritelja, koji je kao osoba vječni duh i upravo u toj osobi može imati svoju zaštitu, smisao svega i samoga sebe. Potom je poučen da je njegova osobnost jača od svih uvreda koje je primao i to ga je uvelo u pronalaženje sućuti prema roditeljima i okolini koja ga je odredila, a potom je uveden u praštanje i zahvaljivanje. Shvatio je da mu otac i majka nisu mogli dati ono što ni sami nisu imali, iako su to sigurno silno željeli. Osim toga, pojasnilo mu se da smo kao bića stvoreni iz takvog tkiva koje čezne za Bitkom, u kojem se jedino možemo smiriti i odmoriti od svake muke i nesvijesti. U nastavku je njegovo „pismo“ nakon hagioterapije.

 

Bilo je to davno, jednog ranog jutra, još kao dijete, ustao sam kao slomljen štap. Imao sam oko pet, šest godina, a na svojim leđima teškoće i traume odraslog čovjeka. Već tada bio sam primoran izabrati kojim ću putem krenuti: očajavati ili se nekako probijati u dobro. Izabrao sam put probijanja naprijed u čestito i dobro i baš nikada se nisam pokajao. Znao sam da je to jedini mogući i pravi izbor. Pri tome sam duboko u sebi znao da uza sva odricanja, životne izazove i probleme koje moja odluka donosi, da ću isto tako svojim rastom dobiti najvrjednije darove, a to je ulazak duhom u bitak, odnosno istinu postojanja.

Zahvaljujući radu s hagioasistenticom, roditeljima, koji su mi zadali teško životno breme, u duhu sam oprostio te sam sebe i njih oslobodio tog nesnosnog tereta.

Vjerujte, nema većeg bogatstva od života bez straha i tjeskobe, života ispunjena nadom. Sada u budućnost i životne izazove idem s hrabrošću!

U životu sam ostvario većinu važnih stvari koje sam želio, uspješan sam i cijenjen u svom poslu i postao sam otac. Također sam ostvario dječački san, a to je – biti sretan čovjek. Dakle, ja sam danas čovjek laka i uspravna koraka. Stojim na čvrstoj stijeni satkanoj od vjere i iskustva da mogu ponovo zadobiti jednom narušeno duhovno zdravlje i biti sretan, radoznao te s čežnjom čekati dane koji mi dolaze ususret. Svakodnevno se „zalijevam“ duhovnim lijekovima kao što su dobrota, istina, ljubav, povjerenje i vjera, čistoća savjesti, smisao života i osobe, dostojanstvo, zdrave misli, riječi, djela, te svakako hagioterapijskom i duhovnom literaturom profesora Tomislava Ivančića.

 

Istinitost podataka jamči centar koji je slučaj ustupio.

Podaci poznati uredništvu hagio.hr.

share