Opa, pa ja imam sebe!

Opa, pa ja imam sebe!

Godinama sam teturao gradom tražeći i gubeći posao. Taman se zaposlim, a ono opet otkaz, taman započnem neki privatni posao, a i to propadne. Hodao sam na raznorazna alternativna predavanja i ništa važno me nije dotaklo, zapravo sam sve više gubio sebe i smisao svoga života. Tako dođoh jednu srijedu poslušati hagioterapijsko predavanje, mislio sam: „Idem čuti još i to“, i iznenadio se, jer su govorili upravo ono što mi nedostaje, kao da su čitali iz mojih nutrina. Nisam se više dao zaustaviti i prijavio sam se za individualnu hagioterapiju te sam se ponovno ugodno iznenadio. Pristup s puno dostojanstva. O, kako sam se osjećao kao „netko“, a bio sam tako poljuljan. Nakon što me žena ostavila, više nisam očekivao doživjeti nešto lijepo od bilo koje žene. A ono, hagioasistentica puna radosti i neke neopisive dražesnosti, s nekoliko pitanja bilo joj je sve jasno i moj propali život čudesno je okrenula u smisleni.

Kako sam uzrastao kad mi je bilo otkriveno da nisam samo ono što sam sada, već ono što mogu biti, a ja sam mislio da više ništa ne mogu biti! Nažalost, bio sam siguran da sam sve upropastio, jer sam izgubio posao, žena me ostavila i već sam bio zaorao dno ponora. Ustvari, više me nije ni bilo, a nikakvu nadu nisam imao. Cestom su hodale cipele, hlače, majica, a ispod toga strašilo, koje se bojalo samog sebe i svojih neuspjeha. A sad čujem to: ako sam sada neuspješan – moj smisao je postati uspješan, te da usmjerim pogled dalje s vizijom uspjeha, s vizijom života, a ta vizija je snaga kojom ću pobijediti. Od toga trenutka ja ni na što drugo nisam mislio nego samo da od slabića postanem muškarac. Tako sam se prestajao bojati i počeo promišljati da će ovo moje zlo proći i da ću ući u dobro.

Zatim me hagioasistentica uvela u spoznaju da ne mogu naći smisao samo u sebi, ni u drugom čovjeku, ni u poslu, već je moj smisao u Stvoritelju te od Njega mogu dobiti odgovore na svoja pitanja. A Stvoritelja mogu spoznati samo duhovnom spoznajom. I tako sam ja prvi put u životu prepoznao u sebi duhovnu dimenziju, spoznao da sam osoba, jedinstven i neponovljiv, da imam slobodnu volju, život, intelekt, moralnost, savjest i da se ostvarujem u apsolutnoj osobi Stvoritelja, koji je mene planirao, želio i stvorio kroz moje roditelje. Shvatio sam kako sam živio bez čvrstog oslonca, bez glavnog voda, bez vječne sigurnosti. Pojašnjeno mi je da je moje središte duhovna duša i da ona drži na okupu sve moje sposobnosti i snage: tek kad sam sabran na dobro, na ljubav, prepoznajem mnoge mogućnosti u sebi i oko sebe, a moje stanice se obnavljaju. Tako sam počeo promišljati na nov način, rastajući se od starog i neuspješnog, a gledajući u ono što dobivam. Ostavljajući vezanost na ljude i materiju, dobio sam slobodu za činjenje dobra. Više ne tražim posao, jer posao nalazi mene. Više ne čeznem za suprugom, jer ona mi se javlja. Malo mi treba, a puno duha imam.

Svjetlo mi se otvorilo, bljesnulo je i sada idem uskim putem te neću dopustiti da me itko izbaci iz ovih duhovnih, hagioterapijskih tračnica. Još koračam polako…

Istinitost podataka jamči centar koji je slučaj ustupio.

Podaci poznati uredništvu hagio.hr.

 

share