Borba je čovjekov život na zemlji. Ta je borba započela još u iskonu, u raju zemaljskom, s riječima koje je Bog uputio, nakon čovječjeg otpada od Boga, zmiji: “Neprijateljstvo stavljam između tebe i žene, između roda tvoga i roda njezina. On će ti satirati glavu, a ti ćeš mu vrebati petu.” Od tada je na zemlji stalna borba između dobra i zla. Od tada se u nama stalno uroćuje jedno protiv drugoga, tijelo protiv duha i duh protiv tijela. Neprestano smo u napasti da biramo ono što je tjelesno, što je ograničeno i što ispunja samo naš trenutni doživljaj slatkoće i zadovoljstva, što ispunja naše požude ali ne i našu dušu i naš smisao. Neprestano smo u opasnosti da izdamo vlastitu budućnost, da se spustimo s pijedestala humanosti na nečovještvo, da izdamo čovjeka, da nam budu stvari važnije od ljudi, tijelo važnije od našeg duha, novac i interes važniji od naše savjesti. U opasnosti smo da pomislimo kako je važnije što ljudi o nama misle, negoli što o nama misli Bog. Bojimo se ljudskih sudova, a zaboravili smo na Božji sud. No, samo je Božji sud konačan, tek on nas može do kraja opravdati ili raskrinkati naše laži i dvoličnosti. Svi se mi rađamo s ograničenošću i mrakom u duši. Svima nam je savjest od iskona opterećena i od početka smo u bijegu pred Bogom. Crkva nas uči da se u ljudskoj povijesti pojavila jedna jedina žena koja je od početka bila oslobođena tog mraka u duši, oslobođena krivice, grijeha i osude, oslobođena istočne krivice. Bila je to Marija iz Nazareta, zaručnica Josipa, drvodjelje, iz grada Nazareta, majka Isusa iz Nazareta. Začećem se i rađanjem prenosi istočna krivica na potomstvo. Pred Marijom iz Nazareta stali su grijeh i krivica. Tu je prekinut lanac boli, patnje, krivnje i neprijateljstva s Bogom….
Pročitaj više
