Hagioterapija

Riječ hagioterapija doslovno znači liječenje svetoga (grč.hagios – svet, therapeuo – liječiti). Čitav čovjek je svet, no njegova duhovna dimenzija, jer potječe izravno od Stvoritelja koji je jedini svet, na poseban način predstavlja sveto područje u čovjeku. Ta prisutnost Stvoritelja nije niti religijska niti konfesijalna, nego svima dostupna i prihvatljiva, jer se nalazi u stvorenju i proizlazi iz stvaranja svijeta, a to znači svima je urođena. Stoga je ta univerzalna spoznaja i prisutnost Stvoritelja najveća moć za postizanje duhovnog zdravlja.

Hagioterapija je između psihologije, psihijatrije i psihoterapije s jedne strane te religija i pastoralnog djelovanja Crkve s druge strane. Teologija izvrsno istražuje i poznaje Boga i njegov odnos prema čovjeku, ali joj manjka poznavanje čovjeka. Pastoral Crkve djeluje na spasu čovjeku, a ne istražuje ranjenosti, bolesti i nemoći duhovne duše. Pravoslavni su teolozi psihičku dimenziju čovjeka proglasili duhovnom, a katolički teolozi su pak poistovjetili psihičko i duhovno područje. Psiholozi, neuropsihijatri i psihoterapeuti su uvjereni da su u istraživanju psihe zahvatili čitavu dušu i njezinu patologiju i terapiju. Psihu posjeduju i životinje, te ona nije specifično čovjekova karakteristika. Religioznost je samo jedan segment čovjekove duhovne duše, a ne čitava duhovnost čovjeka.

Čovjek je kompleksno biće. On u sebi nosi mrtvu materiju, vegetativni život kao biljke, psihički život kao životinje, ali i duhovni život. Duhovna duša je nositelj duhovnog odnosno čovjekova života koji pripada čovjeku kao osobi. Na čovjeku zapažamo fenomene koje ne nalazimo kod biljaka i životinja, a oni nisu rezultat psihičke i vegetativne duše, nego nekih drugih sposobnosti. Čovjek misli, govori, piše, stvara, traži smisao, slobodan je i odgovoran, istražuje, stvara kulturu i umjetnost, vjeruje, upravlja prirodom i preobražava je.

Hagioterapija je zasebno i autonomno područje, a njena zadaća je istražiti čovjekovu duhovnu dušu, njezine izranjenosti, bolesti i nemoći te pronaći način kako te rane dijagnosticirati i liječiti.

Svoje korijene hagioterapija vuče od ranokrščanskog katekumenata kojim se utemeljitelj profesor Tomislav Ivančić služio u stvaranju praktičnog modela suvremene evangelizacije. U trećem dijelu tog modela provodi se čišćenje i prosvjetljivanje čovjeka na putu u Crkvu. Nakon nekog vremena taj treći dio modela katekumenata počeo se upotrebljavati kao poseban način pomaganja ljudima u njihovim potrebama, krizama, bolestima i očaju.

Da bi se stručnije i bolje moglo pomagati ljudima u tom pogledu, u kolovozu 1990. godine osnovan je Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu. Nakon nekoliko godina praktičnog rada pokazala se potreba da se taj rad znanstveno i istraživački potkrijepi, kako bi se znanstvenim putem mogao argumentirati takav rad, a s druge strane razvijati metoda ozdravljenja duha. Godine 1994. toj metodi utemeljitelj je dao naziv hagioterapija. Brzo je uslijedilo i organiziranje škola za izobrazbu djelatnika u centrima za hagioterapiju kod nas i u svijetu. Osim u Hrvatskoj školovalo se stručnjake u Austriji, Njemačkoj, Belgiji, Nizozemskoj, Švicarskoj,  Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Italiji, Irskoj, Engleskoj, SAD-u i Ukrajini.

Osim održavanja javnih tribina liječnicima, svećenicima i prosvjetnim djelatnicima o principima hagioterapije, organiziran je 2006. u Zagrebu prvi znanstveni Simpozij o hagioterapiji. U periodu od 2009. do 2017. godine održano je osam Međunarodnih studija hagioterapije i antropološke medicine sa preko 600 polaznika godišnje iz više od dvadeset zemalja.

Hagioterapijski duhovni pristup ima izvor u znanstvenom istraživanju duhovne dimenzije,  posebno mozga i čovjekove svijesti, u istraživanju gena i njihovih sadržaja, pamćenja i sjećanja, u istraživanju čovjekovih vjerovanja. U tom smislu veliku pomoć pruža proučavanje znanstvene literature iz područja neuroznanosti.

Hagioterapija se sastoji od novih terapijskih mogućnosti, a terapijskom djelovanju u hagioterapiji otvaraju se nove vizije i zahtjevi svestranog razvoja. Hagioterapija je znanstveno utemeljena terapijska metoda za ozdravljenje duhovne duše kojom se mogu služiti svi ljudi, svih sjetonazora i svi ljudi koji pate.