Kardinal Bozanić: Zahvaljujmo Bogu za dar života mons. Tomislava Ivančića!

Kardinal Bozanić: Zahvaljujmo Bogu za dar života mons. Tomislava Ivančića!

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je u ponedjeljak 20. veljače 2017. godine u crkvi Krista Kralja na zagrebačkom Mirogoju misu zadušnicu za preminulog mons. dr. sc. Tomislava Ivančića.

U koncelebraciji s kardinalom Bozanićem su bili: banjalučki biskup mons. Franjo Komarica, požeški biskup mons. Antun Škvorčević, krčki biskup u miru mons. Valter Župan, vojni ordinarij u miru mons. Juraj Jezerinac, biskup sisački mons. Vlado Košić, biskup bjelovarsko-križevački mons. Vjekoslav Huzjak, vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj mons. Jure Bogdan, pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško, v. d. dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. Tonči Matulić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić; kanonici Prvostolnog kaptola zagrebačkog, prebendari Zbora prebendara Prvostolne crkve te mnogobrojni svećenici.

Na početku svoje homilije kardinal Bozanić je govoreći o zbilji smrti rekao kako ona na ovozemni tijek pokojnikova života stavlja zasun, oduzimajući mu riječ, ali vjera prodire iza te zavjese obasjavajući ga novim svjetlom. Vjera, naime, daje riječ nama da svoga dosadašnjeg suputnika vidimo i vrednujemo drugačije i cjelovitije.

„S vjerom se sada okrećemo Uskrslome, kojemu je pokojni svećenik Tomislav posvetio sav svoj život. Iako je patnja posljednjih mjeseci i dana, zbog uznapredovale bolesti, bila stvarnost u kojoj je naš subrat ispijao posljednje kapi života, njegova je misao bila usmjerena na susret sa živim Bogom, koji ga je, vjerujemo, već primio u svoj zagrljaj“, rekao je kardinal Bozanić.

Podsjetivši na Isusove riječi iz evanđelja, želim da budu sa mnom, Kardinal je istaknuo da one daju odgovor na pitanja o smrti zbog kojih s pravom ne strahujemo i ne tugujemo kao oni koji nemaju nade. Isus nam i po ovoj smrti poručuje da sprema nešto lijepo i veliko za nas – želi da svi budemo s njime.

„Taj ‘hoću’ kojim se Isus neposredno prije smrti obraća Ocu, istodobno je i molitva i zahtjev. U snagu te tajne uključen je život svakog kršćanina, a posebno život onih koji su poput apostola pozvani da svojim poslanjem slijede Isusa. Biti s Isusom i gledati njegovu slavu, to je svrha svakog kršćanskog života, a posebno svećeničkog. To je život u koji je već ušao naš pokojni subrat svećenik Tomislav. To je nada koja ispunja sve nas ovdje sabrane. Ovo sprovodno bogoslužje spomen je muke, smrti i uskrsnuća Kristova i nada našeg uskrsnuća. Za tu je nadu pokojni mons. Ivančić živio, u toj je nadi trpio, s tom se nadom otisnuo na drugu obalu života da u vječnosti živi s Bogom.“

U nastavku homilije, kardinal Bozanić je podsjetio okupljene na neke od mnogobrojnih doprinosa koje je Crkvi i društvu svojim životom dao preminuli mons. Ivančić. Rođen je 30. studenoga 1938. godine u Davoru, gdje je počeo osnovnoškolsko obrazovanje koje je završio u Zagrebu. Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju također je završio u Zagrebu. Godine 1960. započeo je filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a nastavio na Papinskom sveučilištu „Gregoriana“ u Rimu, gdje je nakon magisterija postigao doktorat iz teologije 1971. godine, obranivši disertaciju pod naslovom „Nereligiozno kršćanstvo prema Dietrichu Bonhoefferu“. U Rimu je zaređen za svećenika 1966. godine.

Po povratku u Zagreb, godine 1971. započeo je s poučavanjem na Katedri fundamentalne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta, počevši od asistenta da bi dospio do trajnog zvanja redovitog profesora i na kraju bio imenovan profesorom emeritusom Zagrebačkog sveučilišta. Vršio je službu dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu, a bio je izabran i za rektora Sveučilišta u Zagrebu. Kao kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog vršio je u više mandata i službu arhiđakona. Bio je član raznih vijeća Zagrebačke nadbiskupije, BKJ, Hrvatske biskupske konferencije i Međunarodne teološke komisije u Rimu.


U Oporuci mons. Ivančić 18. listopada 2014. godine, naveo je kardinal Bozanić, piše: „Svemogućem Bogu se svidjelo stvoriti me i odrediti mi različite zadaće u Crkvi, Hrvatskoj i svijetu… Od malenih nogu sam ljubio svećenički poziv i težio da ne živim ja, nego Krist u meni. Sretan sam i zahvalan Bogu što sam mogao ostati vjeran temeljnoj zadaći života. Zato mi je smrt samo dobitak“.

Mons. Ivančić vršio je razne službe i pokrenuo mnoge inicijative. Sve je to činio kao Kristov svećenik, svjestan da Kristovim evanđeljem može najbolje pomoći čovjeku današnjice u tolikim njegovim potrebama. Kristu je vodio ljude, mlade i starije, počevši kao studentski kapelan u Samostanskoj crkvi sv. Vinka u Frankopanskoj ulici, do zajednice „Molitva i Riječ“ (MiR) i Centra za duhovnu pomoć.

Mons. Ivančić se spremno, od samog početka, uključio i u pripremu Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije. Posebno je zauzeto radio, u razdoblju od 2012. do 2015. godine, na izradi Radnog dokumenta Sinode. Aktivno je sudjelovao na svim radnim sastancima, a bilo ih je 21, za pripremu tog Dokumenta. Dao je značajan doprinos onom dijelu koji govori o novoj evangelizaciji. Posebnim je pak pismom očitovao svoju žalost što zbog zdravstvenih razloga nije mogao, kao član Sinode, sudjelovati na otvaranju i prvom sinodskom zasjedanju u prosincu prošle godine.

„U ime Zagrebačke nadbiskupije i u osobno ime zahvaljujem Bogu za dar svećenika Tomislava Ivančića. Kao zagrebački nadbiskup ovih sam dana primio brojne izraze sućuti s raznih strana, svima zahvaljujem. Zahvaljujem Bogu za dar mons. Ivančića i za službe koje je vršio u Crkvi te za svjedočanstvo kršćanskog života što nam ga je ostavio. Njegovo srce bilo je osjetljivo za čovjeka. Suosjećao je s onima koji su ranjeni grijehom gubili smisao i za Boga i za bližnje. Pozivao je i poticao na pomirenje s Bogom, naglašavajući važnost Božjeg milosrđa koje nema granica.

Dr. Ivančić je profesorskim, stručnim i prevodilačkim radom ostavio snažan trag na teološko-znanstvenom području u Hrvatskoj i šire. Unatoč ovozemaljskim uspjesima, odlikovanjima, nagradama i priznanjima, sačuvao je svećeničku jednostavnost. Silno je ljubio svoju domovinu Hrvatsku, a umro je u vjeri da uz zemaljsku imamo i nebesku – vječnu domovinu. Neka Gospodin, poznavatelj srdaca, nagradi sve dobro i plemenito u životu dragog nam Pokojnika i neka ga primi u radost svoga nebeskog Doma. Molimo da se i na njemu obistine riječi Danijelova proroštva: ‘Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti kao zvijezde navijeke, u svu vječnost’ (Dan, 12,3).

Dok izražavam kršćansku sućut bratu i sestri mons. Tomislava Ivančića, te njegovoj rodbini, posebno njegovom bratiću mons. Antunu Škvorčeviću, biskupu požeškom, kao i svim prijateljima i suradnicima dragog Pokojnika, molim Boga da bude milosrdan s našim bratom Tomislavom te mu podari oproštenje grijeha i zajedništvo blaženih. A njegovu dušu preporučujemo zagovoru Presvete Bogorodice Marije i blaženog Alojzija Stepinca, na čijem se primjeru mons. Ivančić nadahnjivao u svećeničkom služenju i čijom se hrabrošću zauzimao u navještaju Evanđelja“.

U ime Zajednice Molitva i Riječ oproštajnu riječ izrekao je Ivica Lulić: “Zahvalni smo za dar Vašeg života i svećeništva. Sve ste dali za nas: svoje vrijeme, talente, zvanje. Kuća u kojoj ste živjeli bila je naša kuća. Tolika bdijenja, vaši postovi, razgovori, molitve, vjeronauci. Davali ste velikodušno, pomagali dok smo ulazili u život. U nama su zapamćeni toliki razgovori do duboko u noć, pripremali ste nas za životne odluke kao što su naši brakovi, zvanja. Radovali ste našim uspjesima, poticali da možemo postati ono što nosimo u svojim čežnjama. Uz vas svatko od nas je postajao važan i vrijedan. Sve što ste primili od Isusa, čitavo blago Crkve, polog vjere, sveti red znali ste reći: sve je to za vas”.

“Učili ste nas, i od Vas smo učili da ne branimo ono grešno u sebi, nego da se odlučujemo za dobro. Zahvalni smo Vam da ste kao nitko u Crkvi našega vremena oblikovali nas laike, i preporađali snagom odozgo”, naglasio je, te podsjetio kako se mons. Ivančić nije bojao niti jednoga kruga ljudi. “Dolazio je liječnicima, profesorima, poslovnim ljudima, studentima, bračnim parovima, prognanima i ranjenima, braniteljima.” Na kraju je dodao „najbolji način da Vam se zahvalio je to, da iz istog izvora pijemo, tj. primamo ljubav i nosimo je čovjeku, ljudima, svojoj braći”.

 Oproštajnu riječ u ime KBF-a Sveučilišta u Zagrebu, njegovih studenata i djelatnika uputio je v.d. dekana prof. dr. sc. Tonči Matulić. “Prof. Ivančić bio je dijete svojih roditelja, bio je Božje dijete, ali je bio i dijete KBF-a na kojem je svojim radom i djelovanjem stasao u znanstvenog i nastavnog velikana”, rekao je Matulić, te podsjetio kako je Ivančić na toj visokoj znanstvenoj ustanovi započeo teološki studij. “Na KBF-u je 1975. habilitirao. Umirovljen je 1. listopada 2009. Na KBF-u je djelovao ukupno 38 godina kao zaposlenik, a 46 godina ukupno od kojih je33 godine bio pročelnik Katedre fundamentalne teologije. Nakon što mu je Senat Sveučilišta na prijedlog KBF-a podijelio 2010. počasno zvanje, prof. emeritus, nastavio je djelovati na Katedri i poslijediplomskom studiju KBF-a. Također je obnašao službu dekana KBF-a, a 2001. je prihvatio kandidaturu za rektora Sveučilišta u Zagrebu, i bio je zakonito izabran, ali je podnio neočekivano ostavku prije preuzimanja službe zbog neviđene i nečuvene hajke protiv njega i njegova izbora od strane mentalnih eksponenata propalog komunističkog režima u akademskoj zajednici”, rekao je Matulić. 

“Svojim predanim nastavnim radom zadužio je generacije i generacije studenata KBF-a. Svojim znanstveno-teološkim radom obogatio je hrvatsku i europsku teologiju, a na poseban način svojim originalnim doprinosom nastanku i razvoju hagioterapije, kao teološke discipline i terapijske duhovne metode u čemu je bio međunarodno poznat i priznat”, rekao je Matulić, te podsjetio kako je prof. Ivančić bio član Međunarodne teološke komisije u dva uzastopna mandata, kao i član Vijeća HBK za nauk vjere kao i drugih crkvenih tijela.“Trebat će mnogo vremena i marljivih glava da se objektivno vrednuju i na vidjelo iznesu svestrani nastavni, znanstveni i stručni, pastoralni doprinosi dragog nam prof. Ivančića”, rekao je Matulić.

U ime Prvostolnog kaptola zagrebačkog od preminulog mons. Ivančića se oprostio rektor zagrebačke katedrale Josip Kuhtić. Podsjetio je, kako je pokojnik postao kanonik 1983. godine u dobi od 45 godina. „Službu u katedrali obavljao je vjerno i radosno usprkos brojnim obvezama na KBF-u, putovanjima radi sudjelovanja i održavanja znanstvenih predavanja na kongresima i simpozijima.

Svaka njegova misa u katedrali, pa i običnim danom bila je praćena posebnom njegovom uvodnom riječi kojima je vjernike želio potaknuti da uđu u misu, a iz nje izađu promijenjeni. Propovijed mu je uvijek bila prilika za evangelizaciju. Mnogi sati provedeni u ispovjedaonici tijekom došašća i korizme, koristio je kao priliku da ljudima približi bezuvjetnu Božju ljubav koja prašta i poziva nas na život u svjetlu prisutnog, živog i milosrdnog Boga”.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Sprovodne obrede za preminulog prof. Ivančića predvodio je biskup požeski mons. Antun Škvorčević koji je na kraju u ime rodbine izrekao zahvalu okupljenome mnoštvu za svjedočenje blizine prema pokojniku. Naglasio je, kako ta blizina sada postaje drugačija nego li je bila ovdje dok je djelatno bio među nama. „Ta blizina je sada duhovno kvalitetnija, povezana u molitvi. Ostaje zajedništvo koje se ostvaruje po vjeri u našim srcima, po našoj molitvi”. 

Izvor: Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije, www.zg-nadbiskupija.hr

share