Vrijeme rata, kada je Hrvatska neprestano bombardirana, masakrirana i uništavana, razdoblje je mučeništva. Svi su tada nosili krunice oko vrata, postili, odricali se, molili i danonoćno se klanjali pred Presvetim. Na poziv ravnateljstva KBC-a Rebro, svakodnevno su pružali duhovnu pomoć najtežim ranjenicima u bolnici, a šestero članova Zajednice štrajkali su glađu pred Parlamentom u Beču kako bi potakli države Europe da priznaju Hrvatsku.
Uz braniteljsku frontu, zlo neprijatelja i agresora Hrvatske, trećeg po jačini oružja u Europi, zaustavljeno je i svladano i duhovnom frontom: danonoćnom molitvom, postom, praštanjem i krunicom oko vrata. Crkva u Hrvata mogla je i vidjeti što je činila molitva u ratu. Duh Sveti bio je tako na djelu da smo izbjegli veliko zlo koje je svijet očekivao. Tada smo otvarali oči ljudima i pokazivali im da nas nije zaštitila ni politika ni oružje, nego Bog. Sudbina našeg naroda tada je ovisila o Bogu, a ne o Europi, UN-u, UNPROFOR-u.
Tijekom rata organizirani su brojni skupovi podrške, konferencije, tribine na kojima bi u nekoliko dana danonoćno sudjelovali biskupi, svećenici, teolozi, umjetnici, političari, književnici, glumci, glazbenici…svjedočeći o snazi nade i vjere, budeći jedinstvo branitelja, prognanika i cijelog hrvatskog naroda. Najpoznatiji takav skup, na kojem je bio i kardinal Kuharić, dogodio se 1991. u zgradi Centralnog komiteta SKH (Kockica). Ostali su skupovi bili na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, Pučkom otvorenom učilištu, Nadbiskupijskom sjemeništu na Šalati i drugdje.
Nakon rata, slični skupovi u cilju moralno-duhovne obnove nastavili su se, s brojnim sudionicima iz javnog i kulturnog života, održavati širom Hrvatske. Izdvajamo skupove u Zavrtnici (Zagreb) i zahvalne skupove Bože primi hvalu Hrvatske (1998.) za stečenu slobodu. Kao vid rada s prognanicima izdvajamo tjedne susrete u Kongresnoj dvorani Globus na Zagrebačkom velesajmu, gdje je prof. Ivančić održavao i velike evangelizacijske seminare s preko 1500 sudionika.
Seminari su 3. dijelu sadržavali i molitvu za iscjeljenje duhovnih rana koja se pokazala učinkovitom kad je riječ o slomljenom srcu i drugim bolestima duhovne duše. Stoga je prof. Ivančić sa suradnicima 1990. osnovao društvenu udrugu Centar za duhovnu pomoć (CDP) u Zagrebu. Na Školi za evangelizaciju održanoj 1994. u Stubičkim Toplicama profesor je predložio ime novom terapijskom djelovanju – hagioterapija, što su sudionici oduševljeno prihvatili. Uskoro su počeli djelovati razni centri za hagioterapiju u Hrvatskoj i inozemstvu , tj. u Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori, u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, zatim u Belgiji, Italiji, Koreji, Nizozemskoj, Irskoj, SAD-u.