Što se u meni događa snagom Božjom

Što se u meni događa snagom Božjom

Dragi brate!

Prvo pismo koje vam pišem po povratku sa seminara želim napisati Vama. Trebala bih najprije zahvaliti za sve, ali riječ hvala, premalo je. Radije ću vam ukratko iznijeti što se u meni događa snagom Božjom.

Još uvijek se posve ne snalazim, ne mogu više živjeti prijašnjim načinom života, a zbiva se nešto nevjerojatno. U sebi sam posve drukčija, izmijenjena, iako se po polaganju ruku za vrijeme euharistije sa mnom nije dogodilo ništa vidljivo, osim što sam osjetila duboku prazninu, a očekivala sam ispunjenje. Bila sam ogoljena, ispražnjena i ponižena do kraja, a čeznula sam i očekivala blizinu Božju. I u toj krizi bilo je moje nepovjerenje jače od vjere u njegovu ljubav. Tada mi je po plaču, grču i mucanju pokazao da se sa mnom nešto događa.

I kad sam isplakala sebe i nepovjerenje s dubokim kajanjem, bilo mi je jasno, sasvim jasno, da sam dobila neprocjenjivi dar vjere. Bilo je bačeno sjeme, a sada pomalo otkrivam stabljiku i nove grane koje niču. Moje je iznenađenje još uvijek tako silno da ne znam više što bih govorila. Znam još da mi je Gospodin važniji, ne samo od drugih nego i od mene same; znam što znači slaviti Gospodina. I prije sam to činila, ali s velikim naporom i mukom, a sada to činim lako i s velikom radošću. Molitva i čitanje Svetoga pisma silno mi mnogo znače.

Molim Vas, zahvalite i Vi Gospodinu iz sveg srca za mene, za sve što mi je učinio. Osjećam divnu i trajnu povezanost sa svima vama koje sam na seminaru susrela. Zahvaljujem Gospodinu, jer divan je naš Gospodin koji čini silna djela.

(Redovnica, Zagreb)

Iz knjige: Susret sa živim Bogom, Tomislav Ivančić

share