i zvijezda koja mi sja

na kraju Puta.

Ti si, Gospodine,

zvijezda koja mi osvijetljava Put.

Ostajem žedna tebe,

Spasitelju!

Slavim te u svemu što si stvorio

i uvijek iznova te tražim.

U mom srcu si ostavio vječnu

čežnju.

Nikad te neću ispiti,

jer si vječan,

neiscrpan,

i jedni

Spasitelj.

zazvone praporci

Ti dolaziš...

Na pragu uzdišem

ne znajući zašto

ni otkud to.

Zatreperi u lišću

svoj dolazak.

Pozovi me...

ljepotom zore

i pjevom ptica,

moje uši slabo čuju

i srce je izgubljeno

u osjećajima lažnim

zapleteno.

Vikni

i razbij u meni

mreže lažnog ponosa.

Negdje još dublje od mene

postoji pustinja

besplodna.

Pozovi je na bogatstva

izvora

i oaza svojih.

prije nego nestanem

s lica zemlje,

u koracima mojih predaka

živjelo je tisuću za mene

različitih putova!

A nasuprot tebe, ja sam

postavio svoje sićušno lice

postavila nasmiješeno plavetnilo

mora.

Ti i ja samo nerazdvojni

kao ruka i otkucaji bila

na jagodici prsta.

I usprkos vijeku

Diže se snažno, ponosno i slavno,

Kraljevski znak,

Što vlada i dijeli

Rijeku života

I kucaju sata

Određuje takt.

U meni živi, živi kao nada

U Njemu sav je odgovor mi dat

I ćutim gdje mi od Njeg stiže

snaga

I bivam jak

Da, bivam jak.