Tomislav Ivančić: Silvestrovo

Tomislav Ivančić: Silvestrovo

Svaki dan je zapravo posljednji dan. Svaka minuta je posljednja, svaki sat je zadnji. Samo jednom prolazimo istim prostorom, samo jednom živimo ove trenutke. Važno je stoga svaki trenutak proživjeti kao da je zadnji, jer on to i jest. Ne dopustiti da ijedan ode prazan, a da nam ne odnese materijale u nebo, iz kojeg će nam vječnost graditi kuću, dvorac, život.

No, posebnu fascinantnost i neku tajanstvenost nose posljednji dani građanske godine. Mi to zovemo Stara godina, a to je zapravo posljednji dan godine koja je iza nas. Stara godina je poput vrha planine s koje možemo vidjeti 365 prošlih dana i, ako su bili ispravni, na njima se odmoriti, odahnuti ili žaliti što su ti dani bili prazni i što se nismo s nekim izmirili, oprostili drugome. Stara godina je zadnji poziv da ovu godinu učinimo sretnom, da bez tereta, bolesti i grižnje savjesti uđemo u novo razdoblje života. To je zadnji poziv da učiniš još nešto dobra i da ti se ova godina čini uvijek sretnom, da se na nju vraćaš kao na blagoslov za svoju budućnost.

Ne vrijedi ništa ovaj dan ako se samo zakopaš u pijesak briga, u priprave za doček Nove godine. Radije si ovaj dan uzmi da okupaš svoju savjest, da oprostiš svakom čovjeku, da moliš neka ti se oprosti, i da se osobito pomiriš s nebom koje jedino daje novost u Novoj godini. Bar posljednji dan godine treba tebi pripadati. Bar taj dan možeš zavoljeti sebe i svoj život, utješiti svoje srce, svoju savjest opet rasvijetliti i učiniti radosnom. Bar danas možeš oprostiti svojim ukućanima, možeš zaželjeti biti drugačiji, zadovoljan, sretan.

Sati i minute te upozoravaju da će uskoro ponoć, i da je važno napraviti životne odluke za dobro i za sveto. Zaustavi poslove i sjedni negdje u miran kut i pronađi sebe, svoj život, svoju dušu, svoju budućnost. Osluhni tišinu koja te okružuje i zaroni u mir. U toj smirenosti koja će te obuzeti kada odlučiš da ništa više nije važno osim tebe i ovog trenutka tvoga života, zapljusnut će te prisutnost Nekoga tko prema tebi gaji neizmjernu simpatiju, Nekoga koji možda već 365 dana nije uspio prodrijeti do tebe.

Bog koji je postao čovjekom približit će ti se. On želi tvoje društvo. On te baš u svemu razumije i uopće te ne osuđuje ni za što. Sad zajedno s njime pogledaj u proteklu godinu, pogledaj što bi trebalo promijeniti da bi tvoj život bio potpuniji i sretniji. Nauči se od posljednjih dana praviti prve dane, pretvarati gubitak u dobitak. I ne dopusti da ti dani prolaze prazni.

Ovo je dan zahvalnosti i dan planiranja. Zahvalnosti onom tko ti je poklonio sve tvoje godine i vremena. Trenutak planiranja, ali samo s onim koji ti može dati sutrašnji dan, budućnost i vječnost. U ovom trenutku između budućnosti i vječnosti čeka na tebe vječnost. Bog Stvoritelj, onaj koji te htio i koji ti je Otac i Majka, koji je srce tvog srca, prva i posljednja misao tvoga razuma, koji je tvoj najdublji osjećaj i koji je tvoja najdublja čežnja.

mons. Tomislav Ivančić, Oaze života

share